среда, 6. септембар 2017.

Pismo


Bila sam tu kada si bila sasvim mali zametak. Bila sam zapravo tu i pre nego što si se zametnula - kada si bila samo čežnja. I još pre toga - kada si bila misao ili rečenica u dnevniku (jer tada su se pisali dnevnici, a ne blogovi).
Ti jos uvek pišeš dnevnik, tako da ispada da si ti, sada ja - nekada...
Duško Radović ima onu rečenicu: Tucite svoju decu...ostatak znaš.
Tukla sam te, ali ne kada si počela da ličiš na mene, ne znam ni kada se to dogodilo i da li se uopšte dogodilo - to da ličiš na mene...
To da sam te tukla - to se sećam. Udara onaj koji je nemoćan. I to nije opravdanje...
Danas čitam pristigle rukopise na konkurs, i uopšte ne znam jesu li ih pisala deca ili odrasli. A možda su samo deca sa pameću velikom ili odrasli sa srcem dečijim.
Bila sam prisutna kada si jednog leta pročitala 18 knjiga. Među naslovima bili su i Orkanski visovi. Da li sam te pitala kako si razumela odnos Keti i Hitklifa? Ne sećam se. Ne pamtim ni da li sam ti ja dala knjigu ili si je sama uzela. Pamtim da si me kasnije kritikovala kada sam ti dala Hesea, kad mu vreme nije. Postoji li uopšte pravo vreme za nešto? Verovatno postoji, ali mi često ne umemo da ga odmerimo.
Bila sam tu i kada si se prvi put zaljubila. Isplela sam finu mrežu da kada sklizneš iz prve ljubavi u treću, petu...manje boli.
Nisam bila tu kad si se udala. Čovek ne može biti pripravan na sve.  Ne može isplesti sve mreže ne bi li plesačici na žici omogućio udobno ateriranje, ukoliko bude bilo nužno.
Andrićev Ćorkan bio je zaljubljen u cirkusku igračicu. Iako bi trebalo da znam, eto, ne znam, zaboravila sam, je li zbog nje polupijan šetao ogradom mosta.
Ne volim kada se pijanstvo od alkohola, a ne od ljubavi, umeša u odnose. Ono me je koštalo normalnog odrastanja. Tebe, nije, na svu sreću.
Bila sam prisutna kada si odrastala.
Sigurno mi imaš mnogo toga reći u vezi svog stasavanja. Nemoj. Neke reči nemoj da izgovoriš nikada, ne da bi mene poštedela, već da bi sebe sačuvala. Neka na njih padne tišina zaborava. Ali to si već naučila. Spoznala si da ti više ne mogu pomoći, ja - ovde, tebi - tamo. Naučila si da se sa nekim zmajevima moraš sama nositi.
Bila sam prisutna kada si proklijala u cvet. Neću uvek biti tu, ali će deo mene, ovakve ili onakve, kroz tebe uvek rasti. Ono što ti se ne sviđa, nauči da otpustiš. Ono što ti se sviđa prigrli, kao nekad što sam ja tebe.
Voli te tvoja mama

Нема коментара:

Постави коментар

Neko je oklevetao Jozefa K. i prolazak kroz Prag

Kada se vratite sa nekog puta, spoljašnje okolnosti utiču na vaš unutrašnji svet i on počinje da se menja i bez vaše volje. ...