среда, 20. јун 2018.

Niko nije savršen




LJUDSKA BIĆA NISU SAVRŠENA. 
OTUDA NE SMEMO PRERANO DONOSITI ZAKLJUČKE I OSUĐIVATI DRUGE.

Da glavna junakinja romana Sesilije Ahern nije pomogla "obeleženom" u autobusu, ne bi bila to što jeste. 
Da je Selestina, kada je privedena na saslušanje, poslušala uputstva vladajućeg Saveta, možda ne bi prodrmala društvo naviknuto na dremež. 
Da mi moja mlađana učenica Tijana Petrović nije skrenula pažnju na "Obeleženu", ova knjiga, prema kojoj je, kažu moji upućeni izvori:), snimljena i serija, ne bi se našla u mojim rukama.

KAKO NEKO KO JE UVEK BIO SAVESTAN I MORALAN, KO IMA SVE PETICE U DNEVNIKU, KO SVIMA UDOVOLJAVA, MOŽE POSTATI OZLOGLAŠEN?

Glavna junakinja, sedamnaestogodišnja Selestina živi u društvu u kome vladaju surova pravila, u kome nema mesta ni za potencijalnu grešku. Ona živi poštujući ono što se od nje zahteva (mogli bismo čak reći da je jedna od vatrenijih pristalica Saveta, stvorenog posle političkih i ekonomskih kriza u zemlji s namerom da zaštiti društvo od svih mogućih negativnosti), ali...

PONEKAD SAMO ŽELIŠ DA SE UKLOPIŠ, DA NE ODSKAČEŠ, DA BUDEŠ DEO SISTEMA, JER KO JOŠ ŽELI DA BUDE ODBAČEN?

Ali onda, u jednom deliću sekunde, kad prestaneš da se plašiš za sebe, kad počneš da saosećaš sa drugim ljudskim bićem, kad reaguješ instiktivno, sve se menja, i sve drugo, i to šta će reći ostali, i to što možeš izgubiti poziciju, beneficije, pa čak i fizički biti obeležen, gubi smisao. Prestaješ da okrećeš glavu od prokaženih, ne zabijaš je u pesak pred problemom, već pokušavaš da ga rešiš...
"Bila sam devojka koja poštuje pravila. Bila sam na njihovoj strani. Ništa nisam dovodila u pitanje. Sad sam, odjednom, na pogrešnoj strani svega, i sve preispitujem."

Šta se na kraju desilo sa glavnom junakinjom  Obeležene, saznaćete čitajući ovaj roman koji mnogi preporučuju kao fikciju za mlade - između ostalog, to i jeste, ali i više od toga - to je jedna priča o totalitarnom režimu i usamljenoj, probuđenoj svesti unutar njega, i priča....negde...o svima nama, što da ne? 

ZAR NIJE MNOGO TOGA ŠTO NAM JE IZGLEDALO NESTVARNO U PROŠLOSTI, VEĆ TADA UKAZIVALO NA SVOJ ODRAZ U BUDUĆNOSTI? I KO KAŽE DA TO VEĆ NIJE NAŠA SADAŠNJOST? 


Нема коментара:

Постави коментар

Neko je oklevetao Jozefa K. i prolazak kroz Prag

Kada se vratite sa nekog puta, spoljašnje okolnosti utiču na vaš unutrašnji svet i on počinje da se menja i bez vaše volje. ...