субота, 27. октобар 2018.

Jedan pogled menja sve

Važno je kako gledamo na ljude, događaje, pojave...

Na svet oko nas, a nije predmet u školi:=), reagujemo na osnovu čula: vida, sluha, ukusa...na osnovu kojih, taj isti svet prerađujemo i dajemo mu značenje. Ali na istu sliku, zvuk, pokret...ne reagujemo na isti način (da je tako, svi bismo mislili isto). Ovako, kako u jednom postu skoro pročitah, pesimista vidi mrak, optimista - svetlo na kraju tunela, realista - voz, a mašinovađa - tri budale na pruzi, ili tako nekako.

Svi vidimo iste boje, čujemo iste zvukove, ali im dajemo različita značenja.

U zavisnosti od našeg predznanja, naših stavova, vaspitanja, uverenja i sl. zavisi na koji ćemo način odreagovati i kako ćemo obraditi informaciju koju smo dobili putem čula, a sve će to uticati na naše reakcije; samim tim i na postupke i posledice koje će iz toga proizaći.
Ako ja, primerice, zaključim da su dve osobe, pošto sam ušla u prostoriju, prestale da razgovaraju, jer su me ogovarale, i moja reakcija će proizaći iz mog razmišljanja. Mogu  postati hladna, rezervisana ili biti nadobudna, što će sve opet povući niz tuđih reakcija. A mogu i pomisliti da one imaju da kažu jedna drugoj nešto što ja ne bi trebalo da čujem, te ću se osetiti isključeno ili suvišno, mogu se povući i sl. Opet, mogu zaključiti da to nema nikakve veze sa mnom, izviniti se što sam ih prekinula i sasvim normalno nastaviti sa svojim aktivnostima. I sami zaključujute da će i reakcije na moju reakciju u sva tri primera biti različite.

Skloni smo da često donosimo zaključke na osnovu predrasuda.

Naše razmišljanje je omeđano našim vaspitanjem, kulturom iz koje smo potekli, prethodnim iskustvima, stepenom obrazovanja... Nešto nam se sviđa zato što nam je poznato, blisko... jer je slično postupala naša mama, jer smo tako učili u školi, jer su nam isto rekli naši prijatelji...Ovo nam se ne sviđa jer se tako kod nas ne radi, jer ne razumemo, jer prvi put vidimo... 

Reagujemo iz predrasuda i ne dozvoljavamo trenutku da do nas dopre u svojoj svežini i čistoti.
Nekada je lakše i bolje biti dete i dozvoliti da te stvari dotaknu onim što stvarno jesu - jednostavno i neposredno.

Jedan sasvim drugačiji pogled na istu stvar može promeniti mnogo toga, pre svega našu reakciju, pa onda i akciju, a zatim i posledice iste. Vredi pokušati, bez ikakvog očekivanja, tek tako - da vidimo šta će da se desi.

Нема коментара:

Постави коментар

Neko je oklevetao Jozefa K. i prolazak kroz Prag

Kada se vratite sa nekog puta, spoljašnje okolnosti utiču na vaš unutrašnji svet i on počinje da se menja i bez vaše volje. ...