недеља, 23. октобар 2016.

Danas sam luda...znam šta hoću:)))



Želim da pišem o ženama koje su bile svoje, koje su znale šta hoće i kako to da pokažu, koje su išle ispred svog vremena dok je sredina upirala prst u njih; koje su, ma ne mogu da nabrojim šta sve nisu učinile: za sebe, za mene, za sve "drugačije".



Osamdesetih, kada je Seksi dama vladala scenom, bila sam tinejdžer (pravo vreme za slušanje muzike ). I dok su me pitali je li mi Oliver Mandić rođak, zbog prezimena, više sam volela da me povežu sa njom (makar po pank frizuri:)) - Aleksandrom Slađanom Milošević.




Ne znam da li su mi se tada više dopadale pesme Au, au, Amsterdam, Seksi dama, ili njene česte promene stajlinga, što je, u to vreme, iziskivalo izuzetnu hrabrost. 
Ne znam da li sam kasnije više cenila to što je pored klavira ovladala i jednim instrumentom, koji se uglavnom nalazio u rukama muškaraca - bas gitarom (iako više nisam pratila ono što svira), ili to što je i dalje bila posebna.
Ne znam da li mi se i sada više sviđa, što je još jednom, po dolasku iz Amerike, pokazala svoju različitost objavivši knjigu Civilizacija i žene, ili zbog toga što i dalje ne potpada pod kliše.




Po autentičnom izrazu izdvajam i onu, koja je u bivšoj Jugi palila sa pesmama Danas sam luda, Olujom ili Maglom - Josipu Lisac, sa jedinstvenim glasom koji boji svaki slog, sa stihovima poput onih iz pesme Hir hir hir
                 Sve što kažem, sve što činim, 
Sve je kažu hir, 
            Svaka reč i svaka kretnja, 
 Sve je samo hir...


Svoja, od stiha do frizure i odela, preko stvari koje voli i onih koje voli,


zaljubljana u Karla Metikoša na prvi pogled, i za sva vremena, i posle njegove smrti.


I na kraju, ali nikako ne i poslednja, još jedna od malobrojnih Velikih dama - slikarka Olja Ivanjicki,


čiji život jednako pleni  kao i njene slike, kao i besmrtna ljubav između nje i Leonida Šejke o čijoj kosmičkoj i ovozemaljskoj vezi govori njihova prepiska u Oljinoj knjizi Ogledalo ljubavi.


Sve tri su bile, jesu i ostaće one koje jedne nose i nadahnjuju, dok druge iritiraju, te za njih često umeju da  kažu da je sve samo njihov hir:
       
Kad me bilo što ponese
Kao divlji vir
Zao jezik spremno kaže
Opet njezin hir.

1 коментар:

  1. Naša deca zaslužuju ovakve "lekcije" o nekim trajnim vrednostima iz perioda kad smo kao Jugosloveni osvajali prostor slobode, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj kulturnoj sceni.Bez poznavanja baštine - bar one koju su stvarale generacije stasale nakon 1945.biće siromašni duhom i propustiće veliko zadovoljstvo.Upravo je na RTS-u(nedeljom uveče)sjajna emisija u kojoj se pojavljuju zvezde sa svojim hitovima koji su svrstani u"večno zelene".Narodna i zabavna muzka zajedno, vrhunski pevači -pevaju "u živo".Nadajmo se da će tinejdžeri prihvatiti štafetu i poneti je dalje - samo tako se opstaje.A one tri originalne umetnice govore o njihovim mamama i bakama: i one su umele da budu otkačene i lude, sad su se pred potomcima samo dobro kamuflirale.

    ОдговориИзбриши

Neko je oklevetao Jozefa K. i prolazak kroz Prag

Kada se vratite sa nekog puta, spoljašnje okolnosti utiču na vaš unutrašnji svet i on počinje da se menja i bez vaše volje. ...