понедељак, 10. април 2017.

Neprilagođeni




Neprilagođene dece ima sa obe strane, kako onih koji dolaze u konflikt sa sredinom, jer su nevaspitani, tako i onih koji su previše vaspitani.
Jednima se bavimo i previše, na svim roditeljskim sastancima, odeljenjskim i nastavničkim većima, dok se ovim drugima bavimo sporadično i iza zatvorenih vrata. Zašto je to tako? Zato što su prvi problematični, ali se nekako više uklapaju u naše primitivno društvo za koje su oni samo "malo življi", ponekad i frajeri, face. Ovi drugi, drugačije neprilagođeni, često se deklarišu kao mamine maze, nespretni, smotani.


Dok su prvi, takoreći "in", drugi su "out". Kada smo to pobrkali lončiće ili nikada nisu bili na svom mestu?
Ja sam, primerice, vaspitavala svoju decu, neki bi rekli prilično liberalno, ali su oni posedovali i znali za kvalitete kao što su dobrota, humanost, saosećanje, tolerancija spram različitosti itd. Tokom odrastanja, koliko sam mogla da ispratim, nisu imali većih problema, ali, sada ponekad čujem da nisu uvek bili prihvaćeni zbog svoje različitosti, ili da su ih prihvatali kao zabavljače, dvorske lude i sl. 
A onda mi na um pada film Stršljen i dijalog između Ljubiše Samardžića, koji glumi oca, koji ne zna gde mu je ćerka, te je došao u miliciju da zatraži pomoć, da bi tamo, od svog bivšeg đaka, dobio lekciju: Tako Vam je to, profesore, kad ste je vaspitali liberalno.

Teško je danas vaspitavati decu (a kad pa nije), ali je nekako teže jer ako ih vaspitavaš za sebe, u smislu pravih životnih vrednosti, doći će u koliziju sa društvom, koje te iste vrednosti negira. Ako ih vaspitavaš da se snalaze u ovim mutnim vremenima, opet ne valja, mogu da se osile i postanu bahati. Teško je pronaći pravu meru iz dva razloga; pre svega ni mi sami možda nismo ispravnog ponašanja i na pravim, realnim i moralnim "nogama", a sve i da je tako, društvo nas svojim stavovima koji su često neispravni, a često i loše prezentirani, ne podržava.

I još nešto, zašto ovi drugi neprilagođeni ne bi uzeli stvari u svoje ruke i naučili prve i onu masu koja im se priklanja, da je dobro biti dobar, uljudan, sa lepim manirima, biranim rečima...da je dobro, a ne loše biti marljiv, pošten i učen?

Нема коментара:

Постави коментар

Neko je oklevetao Jozefa K. i prolazak kroz Prag

Kada se vratite sa nekog puta, spoljašnje okolnosti utiču na vaš unutrašnji svet i on počinje da se menja i bez vaše volje. ...