среда, 14. јун 2017.

Najteži i najzahtevniji put je onaj od glave do srca ili obrnuto


Najteži i najzahtevniji put je onaj od glave do srca ili obrnuto, tako da moj put za Ameriku nalikuje na mačiji kašalj. 
Pa ipak, i on je morao nekako da se "prevali" na sličnoj relaciji, jer je dve godine odsutna Andrea odjednom silno poželela da je mama malo razmazi.


Počela sam da se raspitujem: kako da ponesem kiseli kupus i domaća rebarca, a da me psi-tragači ne naljuše, imaju li kore za pitu tamo ili da ih nosim (kud ne naučih od bivše svekrve da ih razvlačim:)). Dete se sigurno uželelo mamine kuhinje, kao da ja pa imam neku posebnu kuhinju i kao da znam da spremam prava, domaća jela:(


Opkolila su me pitanja sa svih strana, kao ona Ćopićeva jata ljutih gusaka, koje, bogami, hoce i da udare: hoću li dobiti vizu, hoće li moji (m)učenici Dino i Marko popraviti slabe ocene, ili ću zbog njih morati da se vratim ranije, kako ću ja tamo sa svojim tarzanskim engleskim i izvornim Amerikancem u liku muža moje ćerke, da li ću da propustim let ili ću umesto u redu za L.A. da čekam u redu za Njujork, šta da im kupim za poklon, šta ću da ponesem od stvari, a šta ako mi zagube kofer i tako redom.


A onda sam videla kofer, srebrni, jedan jedini. Setila sam se Oljinih (Olja Ivanjicki) kofera sa izložbe i poželela da ga kupim. Naravno, videla sam i drap tašnu sa srebrnim detaljima. Uh, koji performans - imam da zadivim sve na aerodromu:) Na kraju sam kupila bele sandale sa srebrnim kaiščićima (šta mi je sa tim srebrom, nikada mi nije bio favorit). Zatim je sledila tašna, i na kraju kofer, od koga je sve počelo.
Neverovatno je koji put prevalih od srca - preko mozga - do novčanika, i obrnuto.


I pošto sam sve nabavila, osim vize (za koju mi sad tvrde da mi treba garantno pismo), zaboravila sam na sarme od kiselog kupusa, zeljanice, pite savijače, pite krompiruše i ostale "nadevuše" i latila se razmišljanja jesu li originalna dokumenta na srpskom dovoljna ili im je nužno prevođenje. 
Tako ispade da spremanje za put za Ameriku uopšte nije mačiji kašalj i da su svi putevi podjednako teški i zahtevni kao i oni od glave do srca, i obrnuto.

Нема коментара:

Постави коментар

Neko je oklevetao Jozefa K. i prolazak kroz Prag

Kada se vratite sa nekog puta, spoljašnje okolnosti utiču na vaš unutrašnji svet i on počinje da se menja i bez vaše volje. ...