субота, 8. јул 2017.

Long Beach, drugi dan



Ne znam kako je kod vas, ali ovde je 36 stepeni i miriše na Pacifik, u kome se, nažalost, niko ne kupa jer je voda i dalje, kako upućeni tvrde, prilično hladna? (Neki misle da nema kupača zbog toga što je grad poznat i kao luka gde pristaju mnogobrojni brodovi, a drugi opet, da je to zbog ajkula koje umeju ovde da zalutaju:)
U okean sam tek zamočila noge, ali po odlasku u San Dijego, gde su plaže lepše, nadam se i "overi" ovih hladnih voda:)



Omamljena sam, i tek danas, posle dva dana od dolaska u Kaliforniju, osećam zamor prouzrokovan spojem velikog uzbuđenja zbog susreta sa ćerkom koju nisam videla dve godine, dugog i napornog puta sa dva presedanja, te prelaska iz jedne u drugu vremensku zonu. 
(Kako smo leteli iz Evrope u Ameriku, "veslalo se" niz reku, te sam "uštedela" nekih 8 sati  i sada ne želim da protraćim ni jedan njihov sekund;)



Long Beach je jedan od većih gradova u Kaliforniji. Dvadestih godina prošlog veka bio je to mondenski grad u kome su letovali bogataši. Kasnije, koliko sam razumela, kada je u gradu počela da se razvija industrija i kada su ga naselili radnici i  emigranti iz raznih zemalja, njegova socijalna struktura se izmenila. 
Osamdesetih i devedesetih godina 20.veka čak je smatran getom, a neki kažu da je to i danas.
Ne znam da li je to tačno, ali sam čula da se sve zapadnije od Ulice trešanja, na čijem uglu se nalazi i moje sadašnje prebivalište, smatra delom grada gde nije uputno da turista zalazi. 
Kako ne znam spadam li ja sad u turiste ili privremene doseljenike, kada zet i ćerka odu na posao, ne izlazim sama, mada ništa loše nisam na ulicama niti videla niti doživela. 
Na ulicama zapravo ni nema nikoga, uglavnom.




Najbliže komšije (vrata uz vrata, koja, uzgred budi rečeno, držimo otvorena, jer je nesnosna vrućina, a klime su stare, ugrađene u prozor, iz kojh stalno curi voda) su mi Latinoamerikanci (mahom iz Meksika). 
Njih viđam i u prodavnicama 7 Eleven, koje liče na neke veće trafike ili na one radnjice koje u američkim filmovima najčešće prikazuju kao mete lokalnih pljačkaša (nadam se da neću biti i neposredni očevidac istih) i u perionicama veša.



Ima i Azijata, ali znatno manje u odnosu na  doseljenike sa juga. 
Belci, koje sam imala priliku da vidim, mahom su mladi i liče mi na hipstere.
Oni stariji stanovnici bele puti, tj.srednjih godina kao ja, podsećaju  me na hipike koji su još uvek ostali u nekim 80. godinama. 
Ne znam da li duvaju (ovde niko ne puši, ali zato većina duva travu), ali mi po načinu oblačanja i ponašanja deluju kao da su oslobođeni od svih predrasuda. (Ovde i inače žive ljudi koji ruše neke doskorašnje tabue, te imamo ulicu sa gej barovima, ima dosta parova istopolne orijentacije, ne obraća se toliko pažnja na oblačenje, godine - možete da vidite kako se zajedno zabavljaju  i oni rođeni početkom 90. i oni koji su ugledali svetlost dana 50. godina prošlog veka.

Najstarije stanovnike grada gotovo da uopšte nisam videla, mada sam ubeđena da ih ima, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog broja toplih i sunčanih dana tokom godine. (Možda su u onim lepim kućicama bliže obali ili u staračkim domovima, ukoliko ih grad ima.)



U stanovnike crne puti ne "usuđujem" se ni da gledam:(



Možda se to promeni ako poznati reper Snup Dog svrati u stari kraj i ponudi mi da snimimo zajedničku numeru:))







2 коментара:

  1. Pokaži nam kuću u kojoj stanuješ, sa sve komšijama ako smeš da ih fotografišeš.Da li si pronašla neki svoj kutak da za šankom popiješ jutarnju kafu?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kuća u kojoj stanujem je ova na trećoj slici
      Komšije se ne daju "zapratiti" jer ih je gomila u tom jednom stanu:))

      Избриши

Neko je oklevetao Jozefa K. i prolazak kroz Prag

Kada se vratite sa nekog puta, spoljašnje okolnosti utiču na vaš unutrašnji svet i on počinje da se menja i bez vaše volje. ...